Virtualni timovi

Virtuelni timovi to su specifični timovi koji koriste računalnu tehnologiju za povezivanje fizički razdvojenih članova radi postizanja zajedničkog cilja. Na primjer mala marketinška agencija locirana u Beču,  oslanja se na globalnu mrežu koja se sastoji od više od pedeset pojedinaca iz dvadeset zemalja. Ti ''slobodnjaci'' i njihove vještine koriste se po potrebi za razne projekte. Oslanjanjem na takav virtuelni tim agencija je u mogućnosti koristiti mrežu profesionalaca bez velikih troškova i složene organizacije rada. U virtualnom timu, članovi surađuju online sa alatima kao što su mreža koja pokriva regiju, konferencije, video, faks, e mail ili čak i web ako tim može održati online sastanke. Virtulaeni timovi mogu raditi sve što i ostali timovi – razmjenjuju informacije, donose odluke, obavljaju zadatke. Medjutim, oni su uskraćeni za obične ''pregovaračke'' diskusije koje se obavljaju licem u lice. Zbog tog nedostatka, virtuelni timovi su sve više orijentiranii na konkretne zadatke.

Da bi se neki tim smatrao virtualnim mora zadovoljiti sljedeća tri uvjeta:

1. Mora funkcionirati kao tim, tj. kao skupina pojedinaca koji su međuovisni u svojim zadaćama i imaju zajedničku odgovornost za rezultat.
2. Članovi tima moraju biti iz geografski različitih sredina
3. Tim se treba oslanjati na komunikacije posredstvom suvremene tehnologije da bi postigao ciljeve

Da bi bili uspješni virtualni timovi moraju biti dobro strukturirani, vođeni i podržani. Uzajamno povjerenje članova mora biti na visokoj razini, jer su baš ti socijalni odnosi važni za uspjeh ovakvih timova. Za uspješno funkcioniranje virtualnih timova, menadžeri moraju osigurati sljedeće temeljne uvjete:

• Izbor pravih članova- stvaranje uspješnog pobjedničkog virtualnog tima započinje selekcijom članova koji posjeduju znanja, vještine i iskustva za uspješnu suradnju i postizanje misije tima.
• Upravljanje socijalizacijom- članovi tima moraju poznavati jedni druge kako bi razumijeli što se od njih traži i očekuje. Vođa tima mora osigurati proces integracije, odnosno utvrditi kako članovi mogu raditi zajedno i ostvariti postavljene zadaće i ciljeve.
• Jačanje međusobnog povjerenja- povjerenje se smatra najbitnijom sastavnicom ovog tima. Međusobno upoznavanje, razmjena osobnih informacija i očekivanja, održavanje pozitivnih stavova prema akciji temelj su koji timove vodi do postizanja uspjeha. Mnogi autori ističu da je osjećaj prijateljstva i povjerenja između članova virtualnog tima nemoguć, jer se oni rijetko osobno susreću.
• Usoješno upravljanje komunikacijama- menadžeri moraju osigurati optimalnu količinu osobnih komunikacija. Oni trebaju inicirati održavanje prijateljskih sastanaka članova tima i poticati ih da se posjećuju na radnim mjestima. Kada dođe do nesporazuma i sukoba menadžeri trebaju osigurati sastajanje tima kako bi pomogli članovima da rješe probleme.
• Upravljanje znanjem- mora se osigurati primjena znanja s različitih poslovnih funkcija. Prenošenje znanja uvjet je uspješnog funkcioniranja tima i njegova velika prednost.
• Motiviranje i nagrađivanje- pri vršenju selekcije menadžeri moarju svakom članu tima pružiti dobar razlog da postane dio tima. Visoka motivacija uvjet je uspješnosti svakog tima. Tkođer potrebno je razviti i sustav nagrađivanja kako bi se motivacija povećala. To uključuje razne bonuse za timsku uspješnost, a ne za individualnu, te se tako potiče rad tima u cjelini.

 Virtualni timovi su veliki izazov koji zahtijeva puno zadaća od menadžera kako bi bili uspješno vođeni.